Za moju osobnu "mentalnu konstituciju" uvijek sam smatrao da mjesto u našoj "mentalnoj knjižnici" treba dodijeliti filozofiji. Ovo ne govorim samo iz osobnog uvjerenja nego i zato što je danas ono što se događa oko nas upravo rezultat nedostatka mišljenja i što nas uči razmišljati bolje od filozofije?

Filozofija (od grčkog, sastavljeno od philèin, "voljeti", i sophìa, "mudrost", tj. "ljubav prema mudrosti") je područje studija koje postavlja pitanja i promišlja svijet i čovjeka, istražuje smisao bića i ljudskog postojanja, pokušava definirati prirodu i analizira mogućnosti i granice znanja.

Ljubav prema mudrosti, nije mala stvar, analizirati mogućnosti, imati ono što mislim, vizionarsku misao. Za vizionara je potrebna hrabrost, a oni koji su je imali ostali su upamćeni u povijesti. U za mene zaista čarobnom susretu s Marcom Bonettom (Bonetto Design), Luisom Bocchietto (predsjednica ADI-ja), Decio Carugatijem (novinar), Neviom Di Giustom (administrator Fiatovog istraživačkog centra) i Walterom De Silvom (direktor dizajna grupe Volkswagen), sam Walter de Silva je smislio ovu rečenicu:

“Potrebni su nam filozofi, a ne tehničari. Imamo previše tehničara i možete vidjeti rezultate”

Nedostatak novih ideja, vizija, sposobnosti predviđanja vremena, pa čak i griješenja, rezultat je nedostatka promišljanja i poučavanja važnosti filozofije od djetinjstva. Vidimo to jasno danas, u Europi, koja je sada u višegodišnjoj stagnaciji, pa i gospodarskoj, jer nema hrabrosti ići dalje, prepoznati nove prilike, promisliti o svojoj naravi i egzistenciji. Toliko smo fokusirani na danas da ne shvaćamo da sutra može biti drugačije. Događaje trpimo kao da su nezamjenjivi "etički" nastavak naše prošlosti. Toliko smo vezani uz znanstvene protokole i sustave koji se primjenjuju na naš svakodnevni život da se više ne možemo osloboditi lanaca napretka. U osnovi, napredak ograničava napredak. Tako imamo tehnološki napredak koji raste kao funkcija naše filozofske regresije ili još gore, na točki smo da tehnološki napredak zamjenjuje napredak misli. Koliko puta čujem ljude kako govore: ah, ti dojučerašnji političari. Da, krali su, ali su barem bili političari, a ne politički birokrati”. Naravno, ovo je vrlo točno. Danas se politička klasa zbog nekulture oslanja na tehničare, a njihovo neznanje kompenzira tehnološkim razmišljanjem birokrata koji misle da to može uspjeti. Ali na kraju oni promišljeniji shvaćaju da nijedna ekonomska teorija koja bi bila vrijedna takvog naziva nikada nije zajamčila budućnost, a kamoli je predvidjela, ako ju je išta samo sugerirala. Zato sam "usvojio" filozofiju-trenera. Povratak na put koji sam izgubio prije toliko godina nije lak, ali ako ne želim umrijeti u svojoj kulturnoj nedostatnosti, moram nešto učiniti. Hegela sigurno ne razumijem (i nisam jedini) ali malo Sokrata za početak ne škodi. Sretna budućnost svima!