Martin Eichler: “16,3 milijarde za hvatanje i skladištenje ugljika”

La Švajcarska hoće li postići cilj klimatske neutralnosti? Postoje oni koji, više od drugih, imaju vještine, kompetencije i informacije da se odvaže na odgovor, projicirajući se barem četvrt stoljeća ispred sebe.
È Martin Eichler, glavni ekonomist BAK Economics AG, renomiranog instituta za ekonomska istraživanja u Baselu, s podružnicama i u Bernu, glavnom gradu, te u Mannu, u Ticinu.
Upravo s autorom inovativne studije pod naslovom "Procjena troškova sustava za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) za Švicarsku do 2050. godine", koju je posebno naručio Savezni ured zaOkolina, ispitali smo put koji je Švicarska konfederacija poduzima korake za postizanje cilja klimatske neutralnosti.
BAK ekonomska analiza pruža ključne uvide u izvedivost CCS-a u alpska nacija, ističući izazove i prilike koje se pojavljuju.
Ali središnje pitanje ostaje: što Švajcarska ima li zapravo šanse postati klimatski neutralan do 2050.?
Prema Šestom izvješću o procjeni iz 2022. Međuvladinog panela za klimatske promjene, znanstveni forum osnovan 1988. u svrhu proučavanja globalno zatopljenje od strane dva tijela UN-a, kao što su Svjetska meteorološka organizacija i Program Ujedinjenih naroda za okoliš, ispunjavanje ciljeva od 2 i 1,5 stupnjeva Celzijevih praktički je nemoguće bez korištenja mjera za uklanjanje i aktivno skladištenje CO2 ("Carbon Capture and Storage" “, akronim CCS).
Potonji su potrebni svim zemljama za postizanje vlastite “zelene” ciljeve, posebice klimatska neutralnost do 2050.
Trenutno planiranje predviđa približno sedam milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje iz točkastih izvora Švajcarska poput sustava od spaljivanje otpada i tvornice cementa, bit će zarobljeni i trajno pohranjeni u zemlji Crvenog križa do sredine stoljeća.
Za postizanje ovih ciljeva, Švajcarska mora stvoriti potrebne okvirne uvjete do 2030. godine, dakle dvadesetak godina unaprijed, kako bi tada mogla ostvariti postavljene ciljeve. A BAK Economics je istražio tu temu...

Izvješće “Carbon Capture & Storage (CCS) – Kostenschätzung für ein CCS-System für die Schweiz bis 2050” (na njemačkom)

Možete li prvo objasniti što je CCS i zašto je također važan za Švajcarska?
„CCS je metodologija za postizanje klimatske neutralnosti čak i ako postoje neke emisije CO2 koje se ne mogu izbjeći. Šesto izvješće o procjeni Međuvladinog panela za klimatske promjene jasno navodi da bi bilo 'gotovo nemoguće' postići klimatske ciljeve za 2050. bez tehnologija kao što je CCS. To je također prepoznato od strane Saveznog vijeća: ambicije Švicarske su uhvatiti i trajno uskladištiti oko sedam milijuna tona godišnje od 2050., koje se smatraju neizbježnim i proizlaze iz točkastih izvora kao što je postrojenje za spaljivanje otpada ili proizvodnja cementa”.

Inovacije i znanosti o životu? Budućnost… “malo blago” Aargaua
4,2 milijarde franaka više od razvojnog centra Sisslerfeld

Koji je cilj studije koju ste predstavili na “Swiss Green Economy Symposium”?
„Izgradnja sustava za hvatanje i skladištenje ugljika za Švicarsku zahtijeva velika ulaganja. Procjena troškova povezanih s izgradnjom i radom CCS infrastrukture ključni je kamen temeljac za definiranje okvirnih uvjeta. Kako bismo procijenili te troškove, razvili smo hipotetski sustav za hvatanje i skladištenje ugljika za našu zemlju, temeljen na osnovnim postavkama vladinog planiranja i najnovijoj literaturi. U detaljnom modeliranju odozdo prema gore, procijenili smo zajedno s našim partnerom iz DENA (Njemačka agencija za energetiku, ur.) puni troškovi CCS-a za Švicarsku od 2028., kada će se izvršiti prva ulaganja, do 2050., kada će sustav uhvatiti i pohraniti 7 milijuna tona CO2 godišnje”.

Koji će troškovi Švajcarska da se opremi sustavom za hvatanje i skladištenje ugljika?
„Za razdoblje od 2028. do 2050. ukupni kumulativni troškovi CCS sustava iznose 16,3 milijarde CHF. S 9,2 milijarde, najveći udio tih troškova, oko 56 posto, može se pripisati hvatanju CO2 na mjestima emisije. Izgradnja i upravljanje nacionalnom mrežom transportnih cjevovoda iznosit će 30 posto ukupnih troškova, a ostali troškovni elementi, ostali transporti, željeznički, brodski i inozemni te skladištenje, imaju manji značaj. Gotovo trećina ukupnih rashoda, 31 posto, potrebna je za ulaganja u infrastrukturu. Preostala financijska sredstva apsorbiraju se za rad sustava. Ovdje trošak energije potrebne za odvajanje i transport predstavlja značajan dio."

Koliko vrijedi sektor Life Science u talijanskom govornom području Švicarske?
Inovacijski park u Zurichu? Već sada vrijedi 2,6 milijardi kuna

Kako je moguća tako precizna procjena?
“Naravno, iako procjena daje prilično preciznu brojku, postoje brojne nejasnoće. Analizirajući rizike u procjeni troškova koju smo koristili, zaključujemo da postoji propusnost plus ili minus oko 30 posto ukupnog troška koja se čini realnom. Naravno, u ekstremnim slučajevima to znači da bi se troškovi mogli kretati između 11,2 i 21,4 milijarde franaka. Postoje i tehnički i politički rizici koji utječu na ukupne troškove. Iz analiziranog scenarija proizlazi da bi kašnjenje u izgradnji plinovoda moglo značajno povećati troškove: ako uzmemo u obzir troškove izbjegavanja, prosječni trošak po toni CO2 u CCS do 2050., oni bi mogli s jedne strane porasti od 180 franaka u našem osnovnom scenariju do 196 franaka po toni ugljičnog dioksida. S druge strane, posebno specifična tehnička rješenja u pogledu ponovne uporabe procesne energije mogla bi ih spustiti na 149 franaka”.

La Švajcarska hoće li postići svoje klimatske ciljeve do 2050.?
"Ne znam! No, uvjeren sam da će to biti moguće, ali moramo djelovati prije svega brzo, a onda raznoliko: moramo iskoristiti sve vrste prilika i mjera za postizanje tog cilja. To uključuje tehničke pristupe kao što je CCS, ali i smanjenje potrošnje energije i zamjenu izvora energije održivima.”.

Financijsko središte Züricha sve je više pokretačka snaga održivosti
Sva važnost ESG-a i Blockchaina za održivi planet