Alberto Forchielli: “Nedostaje jedinstveno tržište rizičnog kapitala...”

Talijanski poduzetnik i komentator, veliki je stručnjak za međunarodne poslove, konzultant multinacionalnih kompanija, državnih poduzeća i Svjetske banke te osnivač značajne private equity kompanije.

O kome pišemo? Identitet je naravno Alberta Forchiellija, rođenog u Bologni 1955.

Diplomirao je ekonomiju i biznis u rodnom gradu, a MBA stekao na Harvard Business School u Bostonu, zahvaljujući stipendiji.

Nakon prvih međunarodnih iskustava, od 1992. do 1994. sudjelovao je u likvidaciji Cassa del Mezzogiorno u ime Ministarstva proračuna, bio je konzultant u programima restrukturiranja Ministarstva vanjskih poslova i radio za IRI kao glavni tajnik za privatizaciju .

Od 1994. do 1998. bio je predsjednik Finmeccanice na području Azije i Pacifika.

Bio je viši savjetnik u Svjetskoj banci, odakle je 2000. premješten iz Washingtona u Luxembourg u Europsku investicijsku banku kako bi pratio financijsko restrukturiranje privatnog sektora i razvoj infrastrukture na području Balkana.

Godine 2004. osnovao je think tank “Osservatorio Asia” s ciljem analize i promicanja gospodarskih odnosa između Italije i istočnih tržišta.

Naravno, Alberto Forchielli je osnovao, radio i vodio nekoliko talijanskih i stranih tvrtki.

Pokrenuo je 2007 Mindful Capital Partners (bivši Mandarin Capital Partners), privatni kapitalni fond sa sjedištem u Luksemburgu koji ulaže u europske tvrtke.

Autor je i nekoliko knjiga, a gostovao je iu brojnim talijanskim televizijskim programima, zbog čega ga je u vlastitoj emisiji šaljivo oponašao Maurizio Crozza.

50 novih i revidiranih zanimanja, prilagođenih švicarskom gospodarstvu
Bitcoin, Ethereum, ETF? Svi govore o tome, ali sada nam treba jasnoća

Nazivaju vas poduzetnikom, ekonomistom i književnikom. Jesu li to definicije koje to predstavljaju? I kojim redom?

“Da, predstavljaju me kao cjelinu, ali ja sam sigurno više poduzetnik koji se zabavljao društvenim mrežama i koji ima ideje koje je objavljivao pišući knjige, kad sam imao volje. Sada je vena istekla i tako sam bivši pisac."

Kao stručnjak za geopolitiku, koje geografsko područje potencijalnog razvoja vidite kao najdohvatljivije malim i srednjim talijanskim proizvodnim tvrtkama?

“Ovo su Sjedinjene Države, NAFTA područje (akronim za Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, međunarodna konvencija između SAD-a, Kanade i Meksika, ur.) i Europi. Azija se jako razvija, ali manjak veličine ima svoju cijenu...".

Michèle Kottelat: “Vrijeme je da prijeđemo na kružno gospodarstvo…”
Kako i zašto eksponencijalne organizacije čine razliku

Mislite li još uvijek da je moguće da te tvrtke "idu same" ili je potrebno pronaći oblike agregacije? I ako da, koje?

“Malo više nije lijepo. U ovom svijetu ovdje, s Azijom koja tako snažno napreduje i čini 50 posto svjetskog BDP-a, pomalo smo izostavljeni. Nemamo nikakvih bivših kolonijalnih veza i nije bilo iseljavanja Talijana na te prostore. Tamo gdje je došlo do te emigracije, primjerice u Venezueli, Argentini, Brazilu, Kanadi itd., također su uspostavljeni odlični komercijalni odnosi, ali u Aziji se borimo da se uklopimo. Za male tvrtke ta su velika tržišta malo nedostižna.”

Uskoro ćemo mi građani Europske unije biti pozvani na izbore, ali političke stranke se ponašaju kao da se radi o još jednoj nacionalnoj predizbornoj kampanji. Sa svoje točke gledišta. Jeste li primijetili promjene u ponašanju tvrtki? Postoje li suradnje i oblici spontanog okupljanja?

“Jedinstveno tržište je jedan od rijetkih velikih uspjeha Europske unije i trgovina dobro funkcionira. Suradnje između tvrtki odvijaju se uglavnom kroz akvizicije. Francuzi posebno puno kupuju u Italiji. Ne vidim druge oblike agregacije. I mi Talijani kupujemo tvrtke, uglavnom u Francuskoj i Španjolskoj, ali problem je uvijek dimenzionalan. Mi Talijani smo ispod standarda i zato smo uglavnom pasivni u ovoj igri. Kupujemo da, ali malo...”.

Ekonomija podataka je ta koja pokreće četvrtu industrijsku revoluciju
Digitalne financije: 12 poslovnih područja odlučeno u Švicarskoj

Kako ocjenjujete politiku poticaja za startupe? Zašto mnogi od njih ne uspijevaju prevladati početnu fazu i postati pravi biznis?

“U Italiji postoji problem da se startup koji ima interno tržište kao referencu rađa jadan. Postoji nekoliko slučajeva uspješnih talijanskih startupa u Sjedinjenim Državama. Možda operativnu bazu drže u našoj zemlji, ali komercijalni razvojni dio rade u Americi. Grci su, recimo, ovdje napravili 'biznis' od toga. Oni stvaraju startupe, a zatim preko svoje mreže, koja uključuje i lokalni konzulat, dovode komercijalne urede u SAD, brzo postižući eksponencijalni rast što ih čini zanimljivima američkim investitorima koji ih kupuju. Ako imate ambiciju, morate biti rođeni međunarodni."

Razgovarali smo o Americi, ali postoje li još neki dijelovi svijeta koji su zanimljivi startupima?

“Ogromno startup tržište je Kina. Uskoro će biti na istoj razini kao i Sjedinjene Države. Razlika je u tome što oni potiču samo kineske startupe i to nerazmjernim sredstvima. U Europi postoji malo Engleske, koja ide nešto bolje od ostalih. No, treba uzeti u obzir da investicije, javne i privatne, nisu usporedive. Ujedinjeno Kraljevstvo ulaže pet milijardi, Italija jednu, Sjedinjene Države između sto do sto pedeset. Ova startup igra ograničena je na dva velika diva: Kinu i SAD."

Tokenizacija stvarne imovine? Kamen mudraca financija
Prva međunarodna konferencija o fintechu u Zürichu

Ima li Europa šanse vratiti svoju ulogu?

“Europa je daleko iza. Jedinstveno tržište ne funkcionira za europske startupove. Imaju previše ograničene mogućnosti da bi uopće razmišljali o odlasku iz Italije u Njemačku, na primjer. Svi startupi na našem kontinentu muče se jer ne postoji jedinstveno tržište rizičnog kapitala."

Više od 90 posto talijanskih tvrtki ima manje od 50 zaposlenika, a mnoge se bore s problemima s kontinuitetom poslovanja, uglavnom zbog starije dobi poduzetnika: koje strateške odluke preporučujete u tim slučajevima?

“Ne bih to trebao reći jer sam u sukobu interesa, ali investicijski fondovi igraju vrlo važnu ulogu, jer oni agregiraju i unapređuju...”.

Zapošljavanje i digitalizacija: četrdeset godina krivih proročanstava
Zurich prema drugoj FinTech svjetskoj konferenciji

Vidite li veze "lanca nabave" s velikim korporativnim klijentima kao moguću perspektivu?

“Čini mi se da je to neuobičajeno rješenje i pomalo prekorišten izraz. Više mi se sviđa "okrug" jer ima više značenja. To je mjesto gdje se razmjenjuju vještine, tvrtke koje rađaju druge tvrtke, ljudi koji izlaze i osnivaju nove poslove i tako dalje. Zbog toga mi se više sviđa koncept 'distrikta' nego koncept opskrbnog lanca...".

Pomogli ste mi sa zadnjim pitanjem. Pisac je iz Mirandole, u talijanskoj pokrajini Modena, gradu koji je dao ime okrugu biomedicinskog sektora. Nastanak i rast našeg okruga ovisio je o sposobnosti privlačenja investicija i vještina. Osobito kada je riječ o vještinama, mislite li da bi se tvrtke trebale strateški više posvetiti obuci mladih ljudi prema standardima koji odgovaraju njihovim potrebama?

“Mislim da je obuka temeljna: nema rasta bez obrazovanja i bez specifičnih uputa. Naša produktivnost ovisi o sposobnosti naših ljudi da učine više i bolje. Za zemlju poput naše, koja demografski opada, jedina nada za rast je povećanje produktivnosti, a to znači vrlo važan obrazovni napor. Postoje mnoge poluprivatne škole koje su izvrsne i sveučilišta koja su stvorila vrijedne poslovne škole, poput Sveučilišta u Bologni. Osobno mislim da je vrlo važno naučiti zanat, a iz tog razloga i NJEGOV (Visoki tehnički instituti, ur.) oni su temeljni. Vjerujem u odnos škole i poduzeća, u ubrizgavanje privatnih sredstava od strane bankarskih zaklada i paravladinih tijela. Poslovna škola u Bologni, koju sam već spomenuo, napravila je veliki iskorak prikupljajući sredstva i od privatnih osoba i tvrtki u gradu...".

Ključna inovacija biomedicinske četvrti Mirandola
Ta švicarska vijeća za oporezivanje u zemljama u razvoju