Je li komunikacija mrtva? W komunikacija

Reći "Ja se bavim komunikacijom" je kao reći "Ja jedem". Očito je.

Čitam, gledam, promatram i slušam mnoge svoje kolege kako se žale: komunikacija je mrtva, internet sve ubija. Kriza izdavaštva i tiska već je neko vrijeme u punom zamahu. Čujem i vidim tipografe koji se predstavljaju kao "stručnjaci za komunikaciju" jer reći da su tipografi isto je kao definirati se kao proizvođači i prodavači leda kad zamrzivač postoji barem 50 godina. Vidim fotografe koji izmišljaju profesiju "layout" ili web dizajnera, web dizajnere koji improviziraju fotografe, karikaturiste koji se predlažu kao oglašivači i oglašivače koji se predlažu kao online gatare.

“Ja se bavim komunikacijom”, “Ja komuniciram”, “Ja sam komunikator” … Komunikacija …. Komunikacija i još više komunikacije...

Čini se da je to postala svojevrsna mantra. Svatko tko ne komunicira, tko komunicira, propao je. Još se sjećam da mi je u razgovoru s prijateljem fotografom koji pak blisko surađuje s jednom tipografijom specijaliziranom za digitalni tisak, ponosno ispričao kako su se njegovi kolege "tiskari" bavili "komunikacijom" i kao takvi se, nažalost, još uvijek predstavljaju javnosti. I šteta je učinjena. Naravno, kupac teško shvaća tko je ispred njega. Kad sam ih pitao jesu li ikad nešto čuli čak i izdaleka, na pragmatici komunikacije vidio sam se promatranim gotovo poput zelenog bića, pola artičoke, a pola čovjeka koji brblja psovke na dosad nečuvenom jeziku. Škola Palo Alto i načela metakomunikacije činili su se bogohulnim epitetima za osudu na sudu Svete inkvizicije. Ipak, ni Kotler, ne znam da je spaljen na lomači kao novi Giordano Bruno, naprotiv...

Ono što je sigurno jest da, međutim, ako vrijedi tvrdnja da se gore spomenuti tipograf bavi komunikacijom, onda je moja mačka genijalna, a Gavino Sanna stručnjak za "lijepo pisanje" u grafološkom smislu te riječi. Ili možemo to izvrnuti na drugačiji način i reći da se svi, u dobru i zlu, bavimo komunikacijom samo zato što komuniciramo. Govorimo, pišemo, krećemo se, gestikuliramo, pjevamo, crtamo... Sve što radimo nešto poručuje, čak i ono što ne radimo ili kažemo, čak i sve što nesvjesno i nesvjesno radimo nešto poručuje. Nemoguće je ne komunicirati, rekao je Watzlawick.

Reći "Ja se bavim komunikacijom" je kao reći "Ja jedem". Očito je.
Jer ako ne jedeš, umireš od gladi, ako ne komuniciraš, stvarno si mrtav!

Zbog ovog razloga, komunikacija nije mrtva! Ima i uvijek će biti! Jednostavno se razvija, usavršava, koristi nove tehnologije, nova sučelja, uvodi nove paradigme, transformira se. Ali uvijek komuniciramo. Bilo da to činite telefonom, knjigom, TV-om, brošurom, pismom ili društvenom mrežom, uvijek u svakom slučaju "komunicirate" bože moj! Iz tog razloga svaki put kada čujem kolegu da je komunikacija mrtva, pomislim da je mrtav, sa svojim argumentima!

Ali gdje se to zakomplicira i fotograf zapne kod prvih poteškoća: kad komunikacija postane usmjerena na nešto. Kada tipografa pitate za sadržaj, kada je on prisiljen modulirati komunikaciju za preciznu svrhu možda planiranu za stolom. I tamo, dušo! Tada za sve postaje kriv internet i društvene mreže se pretvaraju u svojevrsnu crnu rupu koja jede djecu i juri hipersvemirom na metli. Seth Godin tako postaje mefistofelski lik iz horor sage koji trči za kupcima na leđima svoje ljubičaste krave. Komunikacija je ionako mrtva.