“Vratiti čovjeka u središte”: da, ali što to znači?

Postoje fraze koje se ponavljaju poput mantre i koriste se gotovo da svjedoče o nekom obliku kompetencije ili prosvijetljene misli, proizašle iz dubokog promatranja i akutne analize fenomena.

Što se tiče umjetne inteligencije, poziv na i dalje je u modi “Vraćanje čovjeka u središte”, ponekad zamijenjen još dvosmislenijim zazivanjem "novog humanizma".

Djeluju savršeno, sve dok nitko ne traži da im se objasni. Zašto "vratiti čovjeka u središte"? Ako je bilo prije, tko ga je pomaknuo?

Nismo li primijetili napad koji su roboti, dabrovi i tosteri izveli s toliko majstorstva da su nas sve gurnuli u stranu i tako zavladali planetom? I da je bio i trebao biti u središtu, da li ga je tko uspostavio, u kojem referentnom svemiru?

Postoji li neko opažanje koje pokazuje ovu geometrijsku i apsolutnu istinu? Možda je to tvoj pisar koji ništa ne razumije, koji nije primijetio veliku revoluciju koja se dogodila iu kojoj je cijelo čovječanstvo ostavljeno po strani, bačeno u klanac, zapanjeno i zanemareno budućnošću koja očito pripada druge vrste, biološke ili mehaničke koje jesu.

Ili ne? Što znači taj uporni refren? Da gradimo budućnost u kojoj smo udaljeni od uzroka i skloni svakoj posljedici?

Umjetna inteligencija i hologrami: nova granica zdravstvene skrbi
Bossa Nova kao AI, rezultat drevne i raširene domišljatosti
AI: Rat koji će izbiti neće biti onakav kakav očekujemo…

AI je "Agencija bez inteligencije" i, intelektualno, nije ništa živahniji od žlice za cipele

Zlo je umjetna inteligencija, koja je ljudska kreacija i, dok se ne dokaže suprotno, “Agencija bez inteligencije” (izraz od Luciano Floridi), intelektualno življi od žlice za cipele?

Je li moguće da je naša vrsta toliko loša da svu odgovornost prebacujemo na nju i postajemo njeni robovi?

Ideja neke nužnosti “Vraćanje čovjeka u središte”, kao i prešutno pristajanje na ovu bizarnu hipotezu od strane prisutnih (mora se reći, katkada samo iz lijepog ponašanja prema govorniku) vjerojatno proizlaze iz raznih senzacija.

Počevši od ideje da je AI značajna inovacija (što je točno) i nemjerljivog opsega u usporedbi sa svim onima koje je naša vrsta već iskusila (što je vrlo upitno).

Umjetna inteligencija i autonomna vožnja: moto sport se odvija u mraku
Pomagati svima da budu bolji: to je zdravlje u doba umjetne inteligencije
Sigurnost AI? Izjava iz Bletchley Parka je ključna

Samo precijenjenost sadašnjosti uvećava inovaciju koja je ipak relevantna

To je oblik hiperevaluacije sadašnjosti, pri čemu je ono što nam se događa svakako snažnije, drugačije, čudesnije, uzvišenije, mračnije, zabrinjavajuće, strašnije od onoga što se dogodilo u prošlosti.

U stvarnosti, bilo bi dovoljno da možemo pitati naše pradjedove i pradjedove što je bila pojava struje da shvatimo koliko im se na isti način pojavljivala početkom 20. stoljeća.

Čak i kad bismo htjeli, mi koji sada živimo ne možemo ni zamisliti da su veliki gradovi tog vremena bili u suštini mračni čim bi sunce zašlo, a krajolici bili crni poput smole u svim smjerovima.

Teško nam je povjerovati da se gotovo svaki kućanski posao mogao obaviti samo uz mišićni ljudski ili životinjski napor, a da je tek poneka svijeća obasjavala sobe.

Kad se prisjetimo prvih gledatelja braće Lumière, koji su pobjegli iz straha da će ih udariti vlak prikazan u filmu, trebali bismo shvatiti koliko su za njih bili iznenađujući i ta pokretna slika i sam vlak, oboje nepoznati njihovim roditeljima i djedovi i bake.

Netko je sigurno već tada rekao da je to potrebno “Vraćanje čovjeka u središte”?

Umjetna inteligencija pomoći će nam očistiti oceane od plastike
Samaria robot za liječenje tijela i smirenje duha?
Voda, trava i čovječanstvo: kognitivne granice umjetne inteligencije

Ekonomija spremna ukrasti nam raj s tehnologijom spremnom pretvoriti ga u zmiju koja govori?

Ili se taj izraz koristi da bi implicirao da je ekonomija ta koja nam krade raj i da ga tehnologija pretvara u lukavu, očaravajuću zmiju koja govori, kao ono vrijeme u Edenu?

Kako bismo istaknuli da je vrt užitaka daleko izvan svakodnevnog iskustva i, na drugi način, da su njegova ljepota i ružnoća rezultat dominacije koju je naša vrsta preuzela tijekom vremena, pada nam na pamet šala Piera Pocciantija, bivši predsjednik Talijanske udruge za umjetnu inteligenciju, koji je u tisućitoj prigodi u kojoj mu je postavljeno pitanje "Hoće li umjetna inteligencija preuzeti kontrolu?", odgovorio je spokojno i firentinski: "Nadajmo se! Mislite li da biste bili sposobni proći gore od nas?”.

Ne možemo, čak i kad bismo htjeli, stvoriti svijet u kojem sebe ne doživljavamo središnjim.

Ne možemo to učiniti baš kao što to ne bi moglo niti jedno razumno biće, budući da je svako razumijevanje svemira uvjetovano oblicima našeg mozga i naših osjetilnih receptora te rezultirajućim mentalnim modelima.

Nije riječ o nezainteresiranosti za ono što nas okružuje ili podcjenjivanju ekosustava koji nas ugošćuje, već o neumanjivom biološkom ograničenju.

Etički pristup korištenju alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji razlikuje se od one pretpostavljene potrebe za vraćanjem u sredinu poput cirkuskih krotitelja.

Rasprava na svakom forumu i širenje rasprave što je više moguće kako bismo pokušali podijeliti univerzalne pristupe onome što umjetna inteligencija mora biti za budućnost čovječanstva ispravna je, iako najteža strategija.

Umjetna inteligencija također za razvoj novih lijekova
"Etika umjetne inteligencije", bezvremenska knjiga
Zapošljavanje i digitalizacija: četrdeset godina krivih proročanstava

Vatrom nismo zapalili savanu, nuklearnom energijom nismo uništili civilizaciju

Ipak, već smo se u prošlosti mogli dogovoriti što je prikladno, a što neprikladno činiti s velikim izumima: vatrom nismo zapalili savanu, nuklearnom energijom nismo uništili civilizaciju, da dam dva primjera .

Nismo dobri, ali povijest nam govori da smo svjesni, iako sposobni napraviti i strašne pogreške.

Naša nezaobilazna i nepopustljiva središnjica nije arogancija, ponos ili hir, naprotiv. Implicitna u našim ljudskim bićima, neizravno generira odgovornost proizašlu iz ogromne moći nad svijetom koju smo stjecali tijekom tisućljeća i koristili na različite načine.

Neke od njih danas ocjenjujemo negativno jer ubiremo plodove, kao što je smanjenje za trećinu šuma u posljednjih 50 godina, obilno udvostručenje proizvodnje CO2 u istom razdoblju, klimatske promjene koje su sada u punom razmahu.

Onda, neće biti ništa osim ovoga “Vraćanje čovjeka u središte” je li lijep način da se kaže da nas, gurnutih u stranu od sveobuhvatnih i bezimenih sila, nije bilo ni tada ni sada i da katastrofa ovisi o drugima? Zašto se nastojanje da se ponovno zauzme ta pozicija propovijeda s takvim intenzitetom, umjesto da se jednakim žarom ukazuje na potrebu korištenja svake tehnologije i svake energije kako bismo smanjili naš negativni utjecaj i usredotočili se na znanstveno istraživanje i njegove posljedice u inovacijama kako bismo stvari ispravili?

U spomenutih pedeset godina koje su protekle između 1970. i 2020. godine, automatizacija je bila prvi arhitekt radikalne promjene u radu, koja je povećala globalnu zaposlenost i istovremeno povećala takozvano "slobodno vrijeme", čime je milijunima ljudi dala prostor da se posvete sebi na interese i aktivnosti koji su prethodno bili rezervirani za male elite.

Umjetna inteligencija idealna je veza između Berna i Rima
Sklonost potrošnji atavistički je motor inovacije
Zbunjenost i kontrola u vrijeme umjetne inteligencije

Sada nazivamo "neljudskim" poslovima kojima se stoljećima bave stanovnici planeta

Na taj su se način razvili sektori koji su danas važan dio svjetskog gospodarstva, poput turizma, sporta, kulturne potrošnje, sveučilišnih studija, znanstvenih zvanja, zdravstva i mnogih drugih.

Sve su to izrazi ljudskog koji su prije bili onemogućeni onima koji su radili u neodrživim životnim uvjetima, toliko da sada nazivamo "neljudskim" poslovima koje je stoljećima obavljala većina stanovnika planeta, sada s pravom prepuštenih strojevima.

Izostavivši krilatice i krenuvši pravim putem, mogli bismo napraviti korak naprijed i posvetiti se onim ekonomskim aktivnostima koje će AI razvijati baš kao što je to tada činila automatizacija (i druge inovacije).

Moguće je da su ovoga puta nova područja gospodarskog rasta povezana s osjetljivošću koju su mlađe generacije učinile svojom, poput one prema brizi za živa bića (uključujući Sapiensa) i planet.

Čineći to, "odgovornost skrbnika" označit će prevladavanje ere u kojoj smo se osjećali toliko kontroliranima da smo tvrdili da imamo središnju ulogu kao protagonisti, što se, kao vježba moći, a ne inteligencije, čini sve više izvan vremena.

Rusko-ukrajinski rat: čini li umjetna inteligencija razliku?
Oslobađanje od umora ubrzava inovacije i znanje
To je odgovorna inovacija koja homo sapiensa čini sve više i više